Pretraga
Filters
Latinski naziv: Urtica dioica
Sinonim: velika kopriva, dvodomna kopriva
Engleski naziv: Common Nettle
Kontaktirajte nas za više ...

Kopriva je višegodišnja zeljasta vrsta koja je unazad nekoliko godina prepoznata kao biljka izuzetnog hranidbenog, zdravstvenog i gospodarskog potencijala. Primjenjiva je u ekološkoj poljoprivredi, prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, odnosno medicini i kulinarstvu. Rasprostranjena je i rastom prilagođena različitim klimatskim uvjetima počevši od umjerenih i tropskih područja, Europe, Azije sve do Amerike.

Agroekološki uvjeti uzgoja

Kopriva nema velike potrebe za svjetlom i toplinom pa se može uzgajati i na djelomično zasjenjenim površinama. Za uzgoj koprive pogodni su svi tipovi tala, ali joj najviše odgovaraju humusom bogata tla. Slabo uspijeva na teškim i vlažnim tlima. Kopriva kao višegodišnja kultura ne ulazi u klasični plodored. Treba paziti da na površinama nema puno korova, posebno višegodišnjih. Sjeme koprive sije se u proljeće, a može se posaditi odmah i razvijeni korijen koprive. Razvijeni podanci se dijele također u proljeće kada kopriva još nema mnogo listova i kada najmanje pecka. Kopriva se često smatra kao korov, i to kod onih koji nisu upoznati s njezinim pozitivnim stranama i svrhom. Vrtlari je tako često sijeku, a ni ne znaju da imati koprivu u vrtu donosi brojne pozitivne učinke. Privlači kukce i leptire, a i gusjenicama je odlična hrana. Nije zahtjevna za uzgoj i svako tlo će joj biti pogodno. Korisno je ostaviti kutak prostora u vrtu za ovu ljekovitu biljku.

Morfologija i fiziologija

Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 5 do 15 cm. Listovi se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Razlog je tome što su listovi koprive prekriveni dlačicama koje žare (žaokama), a pri dodiru s kožom otpuštaju histamini druge tvari uzrokujući kratkotrajno peckanje na koži. Tako se biljka brani od životinja i ljudi, što je i glavni razlog njenog dugog opstanka u prirodi, unatoč svojoj ljekovitostii multifunkcionalnosti. U prošlosti je žarenje koprivom ljudima (po)služilo u borbi protiv reumatskih bolesti, jer tvari ljekovite biljke potiču cirkulaciju.Cvijetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.

Priprema tla i sadnja

Obrada tla se obavlja kao i za druge kulture. Ona zahtijeva rastresito tlo jer se stoloni (podzemna stabla) ne mogu razvijati u tvrdoj zemlji. Pri obradi tla treba unijeti što više stajskog gnojiva. Koprivi treba dosta hranjiva pa se kao nitrofilna biljka (voli dušik) na početku uzgoja gnoji s 150 kg/ha N. Za prihranjivanje se dodaje 30 – 40 kg/ha N nakon svakog otkosa. Osim dušika, velike potrebe ima i za kalijem (200 kg/ha K20). Ovisno o plodnosti tla, fosfor se primjenjuje u količini 60 – 80 kg/ha P2O5.

Kopriva se razmnožava sjetvom sjemena ili stolonima. Razmnožavanje preko stolona obavlja se tako da se od postojećeg nasada uzimaju žile. Žile se vade strojno ili podrivanjem. Sa stolona se odstranjuju nadzemni, truli i oboljeli dijelovi. Očišćeni stoloni razdvajaju se i režu na dužinu od 25 do 30 cm. Vađenje stolona treba uskladiti sa sadnjom kako bi bili što manje izvan zemlje. Sadnju treba obaviti ujesen ili u rano proljeće. Sadi se u brazde duboke 10 cm na razmaku između redova od 50 do 70 cm i razmakom između biljaka od 30 cm. To znači da za 1 ha treba 45000-65000 komada stolona. U vjetrovitim područjima nasad treba povaljati kako bi se spriječilo isušivanje.Presadnice se sade otprilike 40 dana nakon sjetve (sredinom travnja), uz gnojidbu od 100 kg dušika po hektaru. Dio dušika dodaje im se startno pri sadnji presadnica, a dio u razmacima tijekom vegetacije (prihrana) kako bi se spriječilo njegovo ispiranje i prekomjerno usvajanje od biljaka.

Budući da je sjeme vrlo sitno, preporučuje se proizvodnja presadnica u toplim ili hladnim lijehama. Najjeftiniji način proizvodnje je u hladnim lijehama. U ovom slučaju sjeme se sije u svibnju, a presadnice se presađuju ujesen. Sjeme prije sjetve treba hladiti u hladnjaku 10-15 dana. Sjetva sjemena može se obaviti i u kasnu jesen, prije pojave mrazeva. Biljke će u tom slučaju početi nicati sljedećeg proljeća. Za direktnu sjetvu sjemena u polje potrebno je 3- 4 kg/ha sjemena. Presadnice se mogu saditi strojno. Prinos je u prvoj godini uzgoja malen jer se biljke sporo razvijaju. Pun urod može se očekivati tek u drugoj i u sljedećim godinama.

Sposobnost uzgoja bez tla (hidroponski)

Primjenom suvremenih hidroponskih tehnika uzgoja poput plutajućeg hidropona, biljku je moguće uzgajati i bez tla, u hranjivoj otopini sa svim otopljenim makro i mikroelementima u odgovarajućem omjeru. Iako hidroponske tehnike zahtijevajuveća početna ulaganjau zaštićeni prostor i opremu, prednosti su toga dugoročne i višestruke. Takvim načinom uzgoja osigurana je ranija košnja biljke i njena dostupnost u hladnijim mjesecima (manja ovisnost o klimatskim čimbenicima), a može se tada očekivati i veći broj košnji tijekom jedne vegetacijske sezone (kraći periodi između košnji) pa tako iveći prinos.

Održavanje tla i gnojidba

Zaštita i njega nasada kopriva, obuhvaća međuredno kultiviranje i okopavanje (naročito do zatvaranja sklopa), kao i prihranjivanje i možebitno navodnjavanje. Kultiviranje i okopavanje se obavljaju zbog održavanja rastresitosti tla jer kopriva ne podnosi zbijeno tlo. Osim toga, na ovaj se način uništava korov. Ako se korov ne može uništiti okopavanjem, treba ga plijeviti. Preporučuje se uzgajati je na propusnim i rastresitim tlima, kako bi se rizomi mogli nesmetano razvijati. Biljka dobro prezimljuje, podnosi niske temperature, a ponovni rast nastavlja iduće godine porastom temperature. Koprivi treba dosta hranjiva. Tijekom vegetacije prihranjivanje treba obavljati u početnoj fazi razvoja i nakon svakog košenja. Prvo se prihranjivanje obavlja u rano proljeće, prije početka vegetacije i to s 150 – 200 kg/ha dušičnog gnojiva. Nakon svakog ili svakog drugog otkosa primjenjuje se 100 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN).

Berba

Kopriva se kosi ili bere dok su biljke sasvim mlade, odnosno kada dostignu visinu od oko 30 cm. U našim uvjetima to se postiže već polovicom travnja, a druga je žetva moguća već nakon 15 – 20 dana. U svakom slučaju, ne smije se dopustiti da biljke razviju stabljike. Prednost je koprive što ima sposobnost regeneracije pa se nakon košnje iz preostalih nodija nastavlja njen rast, uslijed čega je moguće postići i do nekoliko otkosa tijekom jedne vegetacijske sezone. Ovisno o namjeni, košnja se može provesti u različitim fazama rasta biljke: kada je cilj uzgoja svježa nadzemna masa (herba) za potrebe prehrambene industrije, jer tada se košnja provodi prije cvatnje, odnosno u fazi intenzivnog porasta biljke. Za upotrebu u farmaceutskoj industriji kopriva se kosi u fazi cvatnje, dok se za dobivanje vlakana košnja obavlja u fazi zrelog sjemena jer je cilj - čvrsta stabljika. Ukoliko se zakasni s košnjom, kose se cijele biljke, suše i potom se od stabljika odvaja lišće. Pravovremenom košnjom može se postići 6-8 otkosa godišnje, a u povoljnijim klimatskim uvjetima i do 10. Vađenje korijena obavlja se plitkim podoravanjem. Skupljanje se obavlja ručno. Potom se korijen čisti od nadzemnih i oštećenih dijelova, pere i suši.

Sušenje

Kopriva se može sušiti prirodno, na suncu dok ne povene, a nakon toga se dosušuje u zaštićenom i prozračenom prostoru uz često preokretanje. Sušiti se može i u sušnicama, prvih 2 sata na temperaturi od 60 °C, a potom na temperaturi od 50 °C. Za 1 kg suhih kopriva potrebno je 5 – 6 kg svježih. Korijen bi trebalo isključivo sušiti u sušnicama jer se vađenje obavlja tokom jeseni, kad je dosta vlage u zraku. S površine od 1 ha može se dobiti 10 – 15 t svježih, odnosno 2- 3 t suhih listova koprive. U prvoj godini uzgoja prinos je nešto manji. Prinos svježeg korijena je od 8 do 10 t/ha, odnosno 2,5 – 3,5 t/ha suhog. U slučaju velike potražnje, korijen se može vaditi već krajem druge godine starosti.

Upotreba i ljekovitost

Od koprive se koristi lišće i korijen. Lišće sadrži oko 6 % proteina i oko 7 % ugljikohidrata. U 1 kg mladih biljaka ima 137 mg askorbinske kiseline. Koristi se u mnoge ljekovite svrhe. Ima iznimnu moć da očisti tijelo od toksina pa se često koristi u kurama detoksikacije jer djeluje kao diuretik. Korisna je i kod unutarnjih krvarenja, pomaže kod hemeroida i prirodni je laksativ. Jako je učinkovita kod liječenja svih kožnih bolesti. Pošto je veliki izvor minerala, pogotovo željeza, koristi se za jačanje organizma i suzbijanju anemije ili slabokrvnosti. Uz to sadrži i velike količine vitamina C koji je neophodan za apsorpciju željeza do stanica. Posljednjih godina kopriva se sve više koristi za liječenje bronhitisa, astme i peludne kihavice. Sok dobiven iz njezina korijena i lišća, pomiješan s medom i šećerom, olakšava tegobe kod astme i bronhitisa. Sadrži znatne količine minerala bora, koji može udvostručiti protok hormona estrogena u tijelu. Estrogen poboljšava kratkoročno pamćenje i pomaže u podizanju raspoloženja kod dijela ljudi oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Kopriva sadrži veliku količinu karotena, kao i vitamine iz grupe B. Osim toga, kopriva sadrži minerale, željezo, kalcij i fosfor. Korijen koprive sadrži tanine i dosta kalcija te sterol, sterilglikozid, fenilpropan i lignin. Plod koprive sadrži do 30 % masnog ulja s visokim sadržajem linolne kiseline i oko 0,2 % vitamina E. List koprive koristi se za liječenje i kao hrana. Čaj od lista koprive preporučuje se protiv krvarenja, zatim za jačanje organizma, protiv žučnog kamenca i protiv slabokrvnosti. Također se koristi za ispiranje grla kod anginoznih upala. Korijen se u obliku ekstrakta ili čaja koristi u liječenju prostate. I list i korijen koriste se za jačanje korijena kose. Novija istraživanja pokazuju da je kopriva biljka s najizraženijim antioksidativnim djelovanjem.

Kopriva je bogata silicijem te ima u narodu raširenu primjenu kod liječenja kostobolje i reumatizma, što znači da se već dugo koristi i za liječenje upalnih procesa koji zahvaćaju zglobove. Tinktura od listova konoplje može pomoći u sprječavanju pojave ćelavosti, posebno kod osoba s tanjom i krhkijom kosom.

Prije konzumiranja i daljnje pripreme koprivu treba kratko blanširati kako bi se neutralizirala mravlja kiselina prisutna u njenim žaokama. Bogata je fenolnim tvarima za koje je znanstveno dokazano da bilježe učinak kod srčanih bolesti, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, upala te drugih bolesti. Upravo zbog značajne količine vitamina C, nekih važnih minerala magnezija, cinka, željezai kalcija odnosno karotenoida, nezasićenih masnih kiselina i polifenola (flavonoidi i fenolne kiseline), fitosterola i glikozida, kopriva se itekako smatra funkcionalnom hranom.

Izvori:

www.agroportal.hr

www.agroklub.com

Duke., A., James., Zelena ljekarna (drugi dio), Marjan tisak, Split, 2002.

Kopriva je višegodišnja zeljasta vrsta koja je unazad nekoliko godina prepoznata kao biljka izuzetnog hranidbenog, zdravstvenog i gospodarskog potencijala. Primjenjiva je u ekološkoj poljoprivredi, prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, odnosno medicini i kulinarstvu. Rasprostranjena je i rastom prilagođena različitim klimatskim uvjetima počevši od umjerenih i tropskih područja, Europe, Azije sve do Amerike.

Agroekološki uvjeti uzgoja

Kopriva nema velike potrebe za svjetlom i toplinom pa se može uzgajati i na djelomično zasjenjenim površinama. Za uzgoj koprive pogodni su svi tipovi tala, ali joj najviše odgovaraju humusom bogata tla. Slabo uspijeva na teškim i vlažnim tlima. Kopriva kao višegodišnja kultura ne ulazi u klasični plodored. Treba paziti da na površinama nema puno korova, posebno višegodišnjih. Sjeme koprive sije se u proljeće, a može se posaditi odmah i razvijeni korijen koprive. Razvijeni podanci se dijele također u proljeće kada kopriva još nema mnogo listova i kada najmanje pecka. Kopriva se često smatra kao korov, i to kod onih koji nisu upoznati s njezinim pozitivnim stranama i svrhom. Vrtlari je tako često sijeku, a ni ne znaju da imati koprivu u vrtu donosi brojne pozitivne učinke. Privlači kukce i leptire, a i gusjenicama je odlična hrana. Nije zahtjevna za uzgoj i svako tlo će joj biti pogodno. Korisno je ostaviti kutak prostora u vrtu za ovu ljekovitu biljku.

Morfologija i fiziologija

Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 5 do 15 cm. Listovi se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Razlog je tome što su listovi koprive prekriveni dlačicama koje žare (žaokama), a pri dodiru s kožom otpuštaju histamini druge tvari uzrokujući kratkotrajno peckanje na koži. Tako se biljka brani od životinja i ljudi, što je i glavni razlog njenog dugog opstanka u prirodi, unatoč svojoj ljekovitostii multifunkcionalnosti. U prošlosti je žarenje koprivom ljudima (po)služilo u borbi protiv reumatskih bolesti, jer tvari ljekovite biljke potiču cirkulaciju.Cvijetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.

Priprema tla i sadnja

Obrada tla se obavlja kao i za druge kulture. Ona zahtijeva rastresito tlo jer se stoloni (podzemna stabla) ne mogu razvijati u tvrdoj zemlji. Pri obradi tla treba unijeti što više stajskog gnojiva. Koprivi treba dosta hranjiva pa se kao nitrofilna biljka (voli dušik) na početku uzgoja gnoji s 150 kg/ha N. Za prihranjivanje se dodaje 30 – 40 kg/ha N nakon svakog otkosa. Osim dušika, velike potrebe ima i za kalijem (200 kg/ha K20). Ovisno o plodnosti tla, fosfor se primjenjuje u količini 60 – 80 kg/ha P2O5.

Kopriva se razmnožava sjetvom sjemena ili stolonima. Razmnožavanje preko stolona obavlja se tako da se od postojećeg nasada uzimaju žile. Žile se vade strojno ili podrivanjem. Sa stolona se odstranjuju nadzemni, truli i oboljeli dijelovi. Očišćeni stoloni razdvajaju se i režu na dužinu od 25 do 30 cm. Vađenje stolona treba uskladiti sa sadnjom kako bi bili što manje izvan zemlje. Sadnju treba obaviti ujesen ili u rano proljeće. Sadi se u brazde duboke 10 cm na razmaku između redova od 50 do 70 cm i razmakom između biljaka od 30 cm. To znači da za 1 ha treba 45000-65000 komada stolona. U vjetrovitim područjima nasad treba povaljati kako bi se spriječilo isušivanje.Presadnice se sade otprilike 40 dana nakon sjetve (sredinom travnja), uz gnojidbu od 100 kg dušika po hektaru. Dio dušika dodaje im se startno pri sadnji presadnica, a dio u razmacima tijekom vegetacije (prihrana) kako bi se spriječilo njegovo ispiranje i prekomjerno usvajanje od biljaka.

Budući da je sjeme vrlo sitno, preporučuje se proizvodnja presadnica u toplim ili hladnim lijehama. Najjeftiniji način proizvodnje je u hladnim lijehama. U ovom slučaju sjeme se sije u svibnju, a presadnice se presađuju ujesen. Sjeme prije sjetve treba hladiti u hladnjaku 10-15 dana. Sjetva sjemena može se obaviti i u kasnu jesen, prije pojave mrazeva. Biljke će u tom slučaju početi nicati sljedećeg proljeća. Za direktnu sjetvu sjemena u polje potrebno je 3- 4 kg/ha sjemena. Presadnice se mogu saditi strojno. Prinos je u prvoj godini uzgoja malen jer se biljke sporo razvijaju. Pun urod može se očekivati tek u drugoj i u sljedećim godinama.

Sposobnost uzgoja bez tla (hidroponski)

Primjenom suvremenih hidroponskih tehnika uzgoja poput plutajućeg hidropona, biljku je moguće uzgajati i bez tla, u hranjivoj otopini sa svim otopljenim makro i mikroelementima u odgovarajućem omjeru. Iako hidroponske tehnike zahtijevajuveća početna ulaganjau zaštićeni prostor i opremu, prednosti su toga dugoročne i višestruke. Takvim načinom uzgoja osigurana je ranija košnja biljke i njena dostupnost u hladnijim mjesecima (manja ovisnost o klimatskim čimbenicima), a može se tada očekivati i veći broj košnji tijekom jedne vegetacijske sezone (kraći periodi između košnji) pa tako iveći prinos.

Održavanje tla i gnojidba

Zaštita i njega nasada kopriva, obuhvaća međuredno kultiviranje i okopavanje (naročito do zatvaranja sklopa), kao i prihranjivanje i možebitno navodnjavanje. Kultiviranje i okopavanje se obavljaju zbog održavanja rastresitosti tla jer kopriva ne podnosi zbijeno tlo. Osim toga, na ovaj se način uništava korov. Ako se korov ne može uništiti okopavanjem, treba ga plijeviti. Preporučuje se uzgajati je na propusnim i rastresitim tlima, kako bi se rizomi mogli nesmetano razvijati. Biljka dobro prezimljuje, podnosi niske temperature, a ponovni rast nastavlja iduće godine porastom temperature. Koprivi treba dosta hranjiva. Tijekom vegetacije prihranjivanje treba obavljati u početnoj fazi razvoja i nakon svakog košenja. Prvo se prihranjivanje obavlja u rano proljeće, prije početka vegetacije i to s 150 – 200 kg/ha dušičnog gnojiva. Nakon svakog ili svakog drugog otkosa primjenjuje se 100 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN).

Berba

Kopriva se kosi ili bere dok su biljke sasvim mlade, odnosno kada dostignu visinu od oko 30 cm. U našim uvjetima to se postiže već polovicom travnja, a druga je žetva moguća već nakon 15 – 20 dana. U svakom slučaju, ne smije se dopustiti da biljke razviju stabljike. Prednost je koprive što ima sposobnost regeneracije pa se nakon košnje iz preostalih nodija nastavlja njen rast, uslijed čega je moguće postići i do nekoliko otkosa tijekom jedne vegetacijske sezone. Ovisno o namjeni, košnja se može provesti u različitim fazama rasta biljke: kada je cilj uzgoja svježa nadzemna masa (herba) za potrebe prehrambene industrije, jer tada se košnja provodi prije cvatnje, odnosno u fazi intenzivnog porasta biljke. Za upotrebu u farmaceutskoj industriji kopriva se kosi u fazi cvatnje, dok se za dobivanje vlakana košnja obavlja u fazi zrelog sjemena jer je cilj - čvrsta stabljika. Ukoliko se zakasni s košnjom, kose se cijele biljke, suše i potom se od stabljika odvaja lišće. Pravovremenom košnjom može se postići 6-8 otkosa godišnje, a u povoljnijim klimatskim uvjetima i do 10. Vađenje korijena obavlja se plitkim podoravanjem. Skupljanje se obavlja ručno. Potom se korijen čisti od nadzemnih i oštećenih dijelova, pere i suši.

Sušenje

Kopriva se može sušiti prirodno, na suncu dok ne povene, a nakon toga se dosušuje u zaštićenom i prozračenom prostoru uz često preokretanje. Sušiti se može i u sušnicama, prvih 2 sata na temperaturi od 60 °C, a potom na temperaturi od 50 °C. Za 1 kg suhih kopriva potrebno je 5 – 6 kg svježih. Korijen bi trebalo isključivo sušiti u sušnicama jer se vađenje obavlja tokom jeseni, kad je dosta vlage u zraku. S površine od 1 ha može se dobiti 10 – 15 t svježih, odnosno 2- 3 t suhih listova koprive. U prvoj godini uzgoja prinos je nešto manji. Prinos svježeg korijena je od 8 do 10 t/ha, odnosno 2,5 – 3,5 t/ha suhog. U slučaju velike potražnje, korijen se može vaditi već krajem druge godine starosti.

Upotreba i ljekovitost

Od koprive se koristi lišće i korijen. Lišće sadrži oko 6 % proteina i oko 7 % ugljikohidrata. U 1 kg mladih biljaka ima 137 mg askorbinske kiseline. Koristi se u mnoge ljekovite svrhe. Ima iznimnu moć da očisti tijelo od toksina pa se često koristi u kurama detoksikacije jer djeluje kao diuretik. Korisna je i kod unutarnjih krvarenja, pomaže kod hemeroida i prirodni je laksativ. Jako je učinkovita kod liječenja svih kožnih bolesti. Pošto je veliki izvor minerala, pogotovo željeza, koristi se za jačanje organizma i suzbijanju anemije ili slabokrvnosti. Uz to sadrži i velike količine vitamina C koji je neophodan za apsorpciju željeza do stanica. Posljednjih godina kopriva se sve više koristi za liječenje bronhitisa, astme i peludne kihavice. Sok dobiven iz njezina korijena i lišća, pomiješan s medom i šećerom, olakšava tegobe kod astme i bronhitisa. Sadrži znatne količine minerala bora, koji može udvostručiti protok hormona estrogena u tijelu. Estrogen poboljšava kratkoročno pamćenje i pomaže u podizanju raspoloženja kod dijela ljudi oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Kopriva sadrži veliku količinu karotena, kao i vitamine iz grupe B. Osim toga, kopriva sadrži minerale, željezo, kalcij i fosfor. Korijen koprive sadrži tanine i dosta kalcija te sterol, sterilglikozid, fenilpropan i lignin. Plod koprive sadrži do 30 % masnog ulja s visokim sadržajem linolne kiseline i oko 0,2 % vitamina E. List koprive koristi se za liječenje i kao hrana. Čaj od lista koprive preporučuje se protiv krvarenja, zatim za jačanje organizma, protiv žučnog kamenca i protiv slabokrvnosti. Također se koristi za ispiranje grla kod anginoznih upala. Korijen se u obliku ekstrakta ili čaja koristi u liječenju prostate. I list i korijen koriste se za jačanje korijena kose. Novija istraživanja pokazuju da je kopriva biljka s najizraženijim antioksidativnim djelovanjem.

Kopriva je bogata silicijem te ima u narodu raširenu primjenu kod liječenja kostobolje i reumatizma, što znači da se već dugo koristi i za liječenje upalnih procesa koji zahvaćaju zglobove. Tinktura od listova konoplje može pomoći u sprječavanju pojave ćelavosti, posebno kod osoba s tanjom i krhkijom kosom.

Prije konzumiranja i daljnje pripreme koprivu treba kratko blanširati kako bi se neutralizirala mravlja kiselina prisutna u njenim žaokama. Bogata je fenolnim tvarima za koje je znanstveno dokazano da bilježe učinak kod srčanih bolesti, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, upala te drugih bolesti. Upravo zbog značajne količine vitamina C, nekih važnih minerala magnezija, cinka, željezai kalcija odnosno karotenoida, nezasićenih masnih kiselina i polifenola (flavonoidi i fenolne kiseline), fitosterola i glikozida, kopriva se itekako smatra funkcionalnom hranom.

Izvori:

www.agroportal.hr

www.agroklub.com

Duke., A., James., Zelena ljekarna (drugi dio), Marjan tisak, Split, 2002.

Napišite svoj osvrt
  • Možete napisati osvrt na proizvod samo ako ste ga kupili.
  • Samo registrirani korisnici mogu pisati osvrte.
  • Loše
  • Izvrsno